Touretteov sindrom

Touretteov sindrom ili Tourette sindrom (skraćeno TS ili Touretteov) je uobičajen neurorazvojni poremećaj koji počinje u djetinjstvu ili adolescenciji. Karakterizira ga više pokreta (motornih) tikova i najmanje jedan vokalni (fonski) tik. Uobičajeni tikovi su treptanje, kašalj, pročišćavanje grla, šmrkanje i pokreti lica. Njima obično prethodi neželjeni nagon ili osjećaj u zahvaćenim mišićima poznat kao premonitorni nagon, ponekad se može privremeno potisnuti i karakteristično mijenjati lokaciju, snagu i učestalost. Touretteova bolest je na težem kraju spektra tipskih poremećaja. Tikovi često ostaju neprimijećeni za povremene posmatrače. Touretteov sindrom se nekada smatrao rijetkim i bizarnim sindromom i popularno je povezivan sa koprolalijom (izgovaranje nepristojnih riječi ili društveno neprikladnih i pogrdnih primjedbi). Duže se smatrao rijetkim; oko 1% djece i adolescenata školskog uzrasta procjenjuje se da imaju Touretteovu bolest,^[2] a koprolalija se javlja samo u manjini. Ne postoje specifični testovi za dijagnosticiranje Touretteovog sindroma; nije uvijek ispravno identificiran, jer je većina slučajeva blaga, a težina tikova se smanjuje za većinu djece kako prolaze kroz adolescenciju. Zbog toga mnogi ostaju nedijagnosticirani ili možda nikada ne potraže medicinsku pomoć. Ekstremni simptomi u odrasloj dobi, iako senzacionalizirani u medijima, rijetki su, ali za malu manjinu, ozbiljno oslabljujući tikovi mogu potrajati u odrasloj dobi. Touretteova bolest ne utiče na inteligenciju ili očekivano trajanje života. Ne postoji lijek za Touretteovu bolest niti jedan najefikasniji lijek. U većini slučajeva, lijekovi za tikove nisu potrebni, a terapije ponašanja su tretman prve linije. Edukacija je važan dio svakog plana liječenja, a samo objašnjenje često pruža dovoljno uvjeravanja da nije potreban nikakav drugi tretman.^[2] Ostala stanja, kao što su poremećaj pažnje i hiperaktivnosti (ADHD) i opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD), vjerovatnije su prisutni među onima koji su upućeni na specijalističke klinike nego su među širom populacijom osoba sa Touretteovim sindromom. Ova popratna stanja koja se pojavljuju često uzrokuju više oštećenja kod pojedinca nego tikovi; stoga je važno pravilno razlikovati prateća stanja i liječiti ih.

Touretteov sindrom je nazvao francuski neurolog Jean-Martin Charcot po svom stažistu, Georgesu Gillesu de la Touretteu, koji je 1885. objavio izvještaj o devet pacijenata sa "konvulzivnim tikovnim poremećajem". Iako je tačan uzrok nepoznat, vjeruje se da uključuje kombinaciju genetičkih i faktora okoline. Čini se da mehanizam uključuje disfunkciju u nervmim kolima između baznih ganglija i srodnih struktura u mozgu.

1. ^ Müller-Vahl KR, Szejko N, Verdellen C, et al. (juli 2021). "European clinical guidelines for Tourette syndrome and other tic disorders: summary statement". Eur Child Adolesc Psychiatry. doi:10.1007/s00787-021-01832-4. PMID 34244849 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć).
2. ^ ^{a b c d e f} Stern JS (august 2018). "Tourette's syndrome and its borderland" (PDF). Pract Neurol (Historical review). 18 (4): 262–70. doi:10.1136/practneurol-2017-001755. PMID 29636375.
3. ^ ^{a b c} "Tourette syndrome fact sheet". National Institute of Neurological Disorders and Stroke. 6. 7. 2018. Arhivirano s originala, 1. 12. 2018. Pristupljeno 30. 11. 2018.
4. ^ Hollis C, Pennant M, Cuenca J, et al. (January 2016). "Clinical effectiveness and patient perspectives of different treatment strategies for tics in children and adolescents with Tourette syndrome: a systematic review and qualitative analysis". Health Technology Assessment. Southampton (UK): NIHR Journals Library. 20 (4): 1–450. doi:10.3310/hta20040. ISSN 1366-5278.
5. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom EuropeanPartI